05.03.18.

„Znači svaki put radim isto?“ – pitanje je koje vježbači često postavljaju kad se upoznaju s Ashtangom.

Bilo da je sat vođen ili samostalan, stvarno se svaki put radi isto. No ono što se događa u vježbačima dok svaki put rade isto je potpuno druga priča. Unutar zadanih okvira i serije Ashtange, omogućava se nevjerojatan razvoj, omogućava se osvješćivanje tijela, daha i pokreta, osvješćivanje uma i njegovih lutanja.

I dok se na vanjskoj razini čini da se svaki put radi isto, svatko tko je vježbao Ashtangu neko vrijeme zna da je svaka praksa posebna, drugačija od prakse kakva je bila jučer ili kakva će biti sutra. Uz promjene u fleksibilnosti koje vježbači prvo primjećuju, mijenjaju se i razvijaju i neke suptilnije stvari poput daha i svjesnosti.

Nakon nekog vremena se mogućnost fokusa poveća, misli manje bježe, dah je mekši i slobodniji. Kroz određeni period  praksa stvarno postaje meditacija u pokretu. Divno je to što koliko god vježbamo iste stvari, te iste stvari zapravo nikad nisu iste. Mijenja nam se pogled na tijelo, na život pa i na praksu kao takvu. Divno je što se uz praksu i kroz praksu možemo razvijati i otkrivati naše skrivene potencijale. I divno je što se takva praksa može podučavati i širiti. I ako se širi na podržavajući način, zaista može stvoriti promjenu.

Newsletter

možda te zanima:

pročitaj više