10.01.18.

Postoji puno aspekata jogičke prakse koji su njen integralni dio i srcu su mi dragi, no kada razmišljam koji dio osobnog iskustva bih htjela prenijeti, a sadržava kvalitetu izuzetne dobrobiti za svakodnevni život – to su teme vezane za praksu samopromatranja u sljedećim aspektima: - prisutnost (svjesnost, uključujući svjesnost unutar tijela), - disanje tijela (protočnost, dah koji se bez napora širi kroz tijelo), - promatranje osobnih obrazaca i posljedično, s vremenom - uspostavljanje zdravog odnosa prema sebi (osnova za zdravlje svakog drugog odnosa) u vidu podržavajuće ljubavi, prihvaćanja i zahvalnosti.

Iza samopromatranja nalazi se sfera tihog promatrača, no o tome nekom drugom prilikom. U postovima ću dotaknuti navedene teme povezane sa samopromatranjem, započinjući sa temom prisutnosti.

U prostoru shale, uz vodstvo učitelja i u ugodnoj, sigurnoj atmosferi lakše je postaviti temelje praksa, koje potom možemo naučiti primjenjivati i u svakodnevici izvan shale, u izazovnijim situacijama, osobito u sferi međuljudskih odnosa. Tu sferu osobito dobro ocrtava izreka poznata u krugu jogija kojoj se od srca smijemo: “Ako misliš da si prosvijetljen – provedi vikend sa obitelji (primarnom).”

U trenutku kada sjednemo na prostirku započinjemo sa praksom prisutnosti. Povlačimo pažnju sa vanjskog, i možda po prvi puta toga dana, postajemo svjesni sebe iznutra, signala koje nam šalje naše tijelo, dah, naše emocije i unutarnji osjeti. Tijekom dana bivamo stimulirani količinom informacija koju naši preci nisu imali prilike iskusiti, a s kojima smo evolutivno na sličnom nivou razvoja. Naša tijela su predviđena, kalibrirana za nošenje s svijetom na način koji je utvrđen dugim periodom razvoja i čije smo gabarite, u ovom informacijskom dobu, osobito premašili. Stoga nam je pažnja, kao magnetom, često privučena vanjskim podražajima. Ti podražaji i njihovo promatranje su oduvijek bili temelj uspješnog preživljavanja, tako da imamo urođenu inklinaciju orijentiranosti na van.

Nažalost, radi navedene velike količine informacija, izgubili smo periode na koje je naše tijelo i s njim povezan naš ukupni emocionalno mentalni sustav, periode u kojima smo se rekuperirali, opuštajući živčani sustav kako bi došlo do njegove regeneracije i kako bismo mogli iznova zavrtiti još jedan krug preživljavanja. Bolje rečeno, izgubili smo te periode opuštanja ako se prepustimo stihiji svakodnevice, i sami ne iskreiramo prilike za kvalitetnu regeneraciju živčanog sustava.

Vježbanje prisutnosti je u korijenu svjesnih tehnika koje omogućuju takvu regeneraciju. U jogičkoj praksi imamo prilike na satovima joge u shali, kao i osobnoj praksi u okrilju doma, vježbati prisutnost - time uspostavljajući prvi korak prema zdravom živčanom sustavu I zdravima nama samima. Pažnju povlačimo prema unutra. Osjećamo tijelo, osjećamo dodir sjednih kostiju i prostirke, izduljenu, pravilno postavljenu kralježnicu, osjećamo zrak na koži. Postajemo svjesni kvalitete našeg emocionalnog stanja, našeg daha, razine titraja naših misli. Počinjemo najvrednije druženje – svjesno druženje sa sobom. Upoznajemo se ispočetka svaki put kad sjednemo na prostirku. U aspektu prisutnosti učimo biti strpljivi, ponizni, neutralni, podržavajući “dobri roditelji” samom sebi. Učimo sve što ugledamo u prisutnosti gledati bez straha, ne sakrivajući svoju težinu niti svoju lakoću, svoju tamu niti svoju svjetlost. Učimo biti prisutni.

Naše tijelo je božanske prirode, kao i naš duh, ali se nalazi u sferi opipljivog i brže transformirajućeg, jednostavno rečeno - podložno je propadanju, te se stoga često stigmatizira kao manje vrijedno. To je samo nespretno sročena interpretacija nevezanosti koju je pametno i nužno razviti (jer od vezanosti za tijelo se samo možemo samoranjavati s vremenom, a nikako biti sretni i ispunjeni stari ljudi, jedan dan, ako smo sretni). Promatrajući tihe glasove našeg tijela, efekte naših biokemijskih procesa, dolazimo u doticaj sa silom života koja se kroz naše tijelo direktno očituje.

Upravo ta direktna veza života i tijela čini tijelo univerzumom božanske inteligencije. Univerzumom tihog glasa, glasa koji možemo čuti samo ako to prakticiramo. Koji nam šapće upute smjerova našeg razvoja. Prisutnost unutar tijela, odnosno praćenje osjeta unutar tijela daje indikacije za naše slabosti koje se transformiraju u jakosti, te za područja koja ćemo možda cijeli život trebati podržavati. Prisutnost nas dovodi u snažnu vezu sa našim emocionalnim svijetom, radi biokemijske podloge naših emocija, jer tijelo je medij kroz koji ih doživljavamo i koji na njih odgovara, a povratno ih kreira i/ili očituje. Tako da prisutnošću omogućavamo doći u susret sa nama samima, te kreirati s vremenom zdraviju sebe, pritom se već ovog trena prihvaćajući.

Nekada se u praksi javlja raskorak između idealnog/reprezentativnog ja i ovog “nesavršenog” ja sada. Od grubog aspekta postignuća asana do finijih aspekata nas samih. Bilo bi dobro ako se taj aspekt može preskočiti, ali ako se ta etapa mora odviti i nju valja prihvatiti i biti strpljiv. Prihvatiti neugodne emocije o samom sebi i drugima. Prihvatiti želju da se bude drugačiji, da se ide protiv sebe, prihvatiti zavist, samokažnjavanje, što god iz bogatog područja ne-ljubavi.

Dovoljno smo jaki da budemo prisutni. Vježba snage prisutnosti je vježba kao i svaka druga, donosi ploda ako se redovito, uporno i strpljivo primjenjuje. Prava je istina da smo savršeni danas, savršeni točno onakvi kakvi jesmo, prožeti trenutnom energetskom konfiguracijom koja nam omogućuje iskusiti svijet i sebe na način najpovoljniji za potrebe našeg razvoja. Prihvatiti tu istinu ne znači da ćemo ostati na mjestu, već da ćemo se razvijati na zdravim temeljima.

U prisutnosti se upoznajemo na način koji nije vezan za nikoga osim nas, uz eventualnu i dobrodošlu nježnu podršku učitelja. O kako je lijepo biti prisutan u sebi, dozvoliti si prepuštanje unutarnjem svijetu, koji sadržava sve alkemične elemente za kvalitetno postojanje u makrosvijetu. Dozvoliti si odmor unutar sebe, postati si sigurno mjesto, upoznati se i zakoračiti putem prihvaćanja. Uz prisutnost znamo što prihvatiti. Prisutnost znači nepokolebljivo stajati uz sve što jesmo. A onaj koji prihvaća sebe živi u punini, autentično. Namaste!

Newsletter

možda te zanima:

pročitaj više